Antička Bosna - nastavak tradicije

Pećina u selu Breteljevići, 12 kilometara od Kladnja, oduvijek je bila misteriozna stanovnicima tog kraja. Još od antičkih vremena pećina se smatra svetištem. Pored ljekovite vode iz pećine, posebnu pažnju privlači grob nepoznate djevojke koja je tragično preminula u pećini. Pored Ajvatovice, pećina prikuplja najveći broj hodočasnika, koji zadnju nedjelju u augustu izgovaraju molitvu za dušu hrabre djevojke.



Zadnja nedjelja u mjesecu augustu prikuplja hodočasnike iz cijele BiH i regije, koji se okupljaju u selu Breteljevići, nedaleko od Kladnja. Hodočasnici se mole za djevojku koja je u pećini preminula i na mjestu smrti pokopana.
Djevojačka pećina, pored funkcije svetišta, ima posebno značenje za stanovnike ovog kraja. U njenoj unutrašnjosti se nalaze gravure konjanika, stojećih figura i životinja. Posebno se ističe lik muškarca i žene, koji na svom tijelu imaju nešto poput krila. Smatra se da su crteži iz pećine stariji od 10.000 godina.



Još u predislamsko doba, Bosanska Crkva i stanovnici okolnih naselja, pećini su prepisivali posebno značenje. Nekada davno na tom području održavane su svetkovine u čast svetog Jurja, koji je ništa drugo nego kršćanski supstitut solarnom bogu Mitri čiji je kult bio jako raširen po cijeloj Bosni i Hercegovini, a pećini su se, kroz sve periode, pripisivale karakteristike svetišta. Voda koja teče niz zidove pećine, smatra se ljekovitom – ko se umiva tom vodom ostaje dobrog zdravlja cio život, tvrde mještani.



Pored antičkih crteža, na nekim mjestima nalazi se veći broj zapisa na arapskom jeziku. Pećina u Breteljevićima dobila je ime, i postala posebno važna stanovnicima Kladnja i okoline, zbog tragedije koja se desila u ranom periodu Osmanlijske okupacije.
Djevojka, koja je bila hrabrija nego djevojke tadašnjeg doba, izazvana pričama o muškoj hrabrosti, odlučila je pokazati da i djevojke mogu biti jednako hrabre kao i muškarci.  Na sijelu je to otvoreno priznala, da smije i može u sred noći posjetiti pećinu, te kao dokaz, ostaviti svoje vreteno u njoj.
Oni koji žele provjeriti, da je uistinu bila tamo, mogu njeno vreteno potražiti sljedeće jutro. Pod okriljem kraka posjetila je pećinu. Uspjela je doći do unutrašnjosti ali pri pokušaju da zabode vreteno na dogovoreno mjesto učinila je fatalnu pogrešku. Vretenom je probola dio svoje odjeće. Kada je krenula nazad, vreteno zabodeno kroz njeno odijelo, joj je onemogućilo kretanje. Pomislila je, da je drže demonske sile, te je od straha izazvanog stresom preminula. Od tada se pećina zove po njoj – bezimenoj djevojci, a unutar pećine se nalazi njen grob.



Da je legenda „živa“ i danas, kazuje sjećanje na djevojku, kroz manifestaciju „Dani djevojačke pećine“ koja se održava svake zadnje nedjelje u mjesecu augustu. Posljednja augustovska nedjelja namjenjena je učenju dove za dušu nepoznate i hrabre djevojke koja je u pećini zakopana.

August – mjesec prinošenja žrtve


Mjesec august odnosno molitveni dani, takozvane dove i dovišta, koji se obilježavaju kroz njega na početku i kraju mjeseca ostaci su ilirske tradicije žrtvovanja koje su Bošnjaci kao narod očuvali još od antičkog vremena. Naime, klanje ovce na Aliđun i žrtvovanje djevojke (djevice) klasični su simboli žrtve bogovima plodnosti, naročito bogu Suncu, koji su bazni dijelovi paganskih rituala na kraju ljeta, kada se iskazuje zahvalnost na dobroj žetvi. Tu tradiciju praktikovali su svi antički narodi, a među njima i Iliri, zbog čega se ta religijska praksa među bosanskim narodom nastavila sve do današnjih dana. Naravno, bez prinošenja žrtvi već samo kao posjeta i molitva kultnim mjestima.