Cilj ovog foruma je okupljanje što većeg broja magijskih iskustava i podataka o paganizmu na jednom mjestu, te stvaranje jedinstvene zajednice.
 
HomeHome  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  
Novi članovi, dobrodošli. Blessed be.

Share | 
 

 REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Aradia



Broj komentara : 106
Join date : 2012-09-27
Mjesto : Bihać

KomentarNaslov komentara: REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA   Wed Jan 08, 2014 7:16 am

Bogumilstvo se temeljilo na perzijskom dualizmu: gospodar duhovnog svijeta bio je Bog, a materije, koja je prolazna, bila je u vlasti Satane. Isti princip pojavljuje se u kršćanstvu, islamu i judaizmu gdje su jasno naglašena načela dobra i zla te da Bog, iz ovog ili onog razloga, nikada nije pobjedio Sotonu pa stoga njih dvojica imaju svoja kraljevsta i vječno suprostavljene vojske. Omjer snaga im je podjednak uz religijsko obećanje kako će Sotona ipak na kraju biti pobjeđen i uništen.

Glavni element duhovnog svijeta bila je duša, za koju su bogumili vjerovali, da seobom ili metampsihozom teži ka vječnom savršenstvu ili nirvani – konačnom oslobođenju. Prema bogumilskom nauku, bilo je zabranjeno ubijati životinje i ptice, pa čak i uništavati njihova jaja, zbog toga što u svakoj životinji može biti ljudska duša da čini pokoru za grijehe koje je neki čovjek napravio za vrijeme svog života. Da su stara bogumilska vjerovala ostavila dubok trag na bosanski narod najbolje svjedoči još uvijek aktualno vjerovanje iz sjeverozapadne Bosne koje tvrdi da se zle osobe nakon smrti pretvaraju u životinje poput svinje, krave, konja....kako bi u svom novom životu služile ljudima i time platili svoje grijehe.

Jedan značajan zapis, koji datira još iz vremena osmanlijske okupacije BiH, pod nazivom „Slikama iz Bosne“ eksplicitno govori o vrlo raširenoj ideji o reinkarnaciji kod bosanskog naroda. Autor Klement Božić komentarišući, kao i niz drugih suvremenih posmatrača, čopore pasa koji se sasvim slobodno kreću po četvrtima i ulicama Sarajeva piše: „Bošnjaci ih (pse) paze tako, što im daju potpunu slobodu; kažu moglo bi biti da je u kome od njih ljudska duša te ako po noći što neugodno sanjaju, kupe u jutro nekoliko kruhova pa njima nahrane pse“.

Jedina životinja u kojoj ne može da bude ljudske duše jeste zmija, vjerovatno zbog ilirske legende prema kojoj je ona stvorena 40 godina prije bilo kojeg živog bića na zemlji. Ovo mitološko vjerovanje bosanskog naroda u potpunosti je analogno antičkoj predodžbi o praocu svih Ilira kojeg je još kao malo dijete omotala svojim tijelom zmija. Na mnoge načine zmiji je službeno dat povlašteni položaj te je ona i kod bogumila imala svoje posebno mjesto što se može primjetiti iz mnogobrojnih legendi nastali kroz srednji vijek u kojima je upravo ova životinja među glavnim akterima. Bogumilima, za razliku od drugih kršćanskih crkvi, zmija nije predstavljala inkarnaciju zla pošto je prema njihovoj doktrini drvo spoznaje dobra i zla bila žena (Eva), a Adam je sagriješio zbog tjelesnog općenja sa njom, te su zbog toga oboje protjerani iz Raja. Zahvaljujući tome postojanje kulta zmije nije bilo niti u jednom dijelu bosanske povijesti dovedeno u pitanje pa čak ni tokom turbolentnog srednjeg vijeka. Odgovor na pitanje zbog čega je jedino zmija izuzeta iz karmičkog kruga jeste da ona kao sveta životinja ne može biti nositelj ljudske griješne duše već je njen zadatak da svojim mističnim moćima štiti svaku kuću i duše koje žive u njoj.

Iako bogumili prema svom vjerskom nauku nisu bili skloni pretjeranom uživanju u zemaljskim blagodetima, oni su poput svih drugih, bili izloženi stalnim iskušenjima koja su vladala zlim svijetom materijalnog što je svakako otežavalo duši da doživi prosvjetljenje. Završetak reinkarnacijskog ciklusa kroz bogumilsko shvatanje bio je moguć samo nakon primanja sakramenta na samrti sa kojim bi duša doživjela duhovnu regeneraciju . Ona je bila izvediva jedino kroz ovakav oblik pročišćenja te nakon odvajanja od materijalnog svijeta koji je pod kontrolom zla. Finalni cilj je bilo osigurati ujedinjenje duše sa dobrim Bogom. U turinskoj parnici od 1388.godine iznosi se tvrdnja da duša koja na samrti ne primi consolamentum prelazi u prvo tijelo koje nađe bilo ljudsko ili životinjsko; tako sve to traje sve dok na samrti ne bude blagoslovljeno od svog duhovnog oca.

Kada rezimiramo sve do sada napisano dolazimo do prilično senzacionalističkog podatka koji nam otkriva kako u Bosni i Hercegovini nailazimo na vrlo jasne i očite osnove doktrine o karmi i reinkarnaciji koja se na taj način može smatrati rjetkom, ako ne i jedinom zemljom u ovom dijelu Europe, sa ovakvim tradicijskim konceptom koji svakako nije nastao u bogumilskoj vjeri već njegova pojava datira iz antičkoj vremena. Zbog toga taj specifikum bosanskog naroda zaslužuje posebno istraživanje.

Reinkarnacija kao pojam detaljno je objašnjena u Bhavagad-giti, autoritativnom spisu vedskog učenja koji datira iz petog tisućljeća prije nove ere, kao ciklusa rađanja i umiranja u krugu samsare, te karme kao uzročno-posljedičnog djelovanja prema kojem vlastitim postupcima, mislima i osjećanjima sami kreiramo svoju sudbinu. Ideju o reinkarnaciji nalazimo na skoro svim kontinentima. No, za naše prilike najbitniji podatak je onaj da je reinkarnacijska misao bila prisutna kod starih Perzijanaca i Kelta, dvaju naroda koja su u većoj ili manjoj mjeri imali presudan utjecaj na religijsko poimanje bosanskog naroda, posebno naših predaka Ilira.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Aradia



Broj komentara : 106
Join date : 2012-09-27
Mjesto : Bihać

KomentarNaslov komentara: Re: REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA   Wed Jan 08, 2014 7:18 am

Kako bi se detaljnije upoznali sa začecima religijske ideje o reinkarnaciji u Bosni i Hercegovini potrebno je slijediti trag zmije (zmaja) na jedinstvenom simbolu antičke prošlosti ove zemlje – stećku. Iako predstava zmaja na bosanskim stećcima poput onog u Boljunima ili na poznatom stećku iz Donje Zgošće slučajno ili namjerno kod mnogih istraživača nije potaknula interes sa ozbiljnijom opservacijom, već se interpretirala na najednostavniji način, kao heraldički motiv bez nekog dubljeg pozadinskog značenja, ona svakom ozbiljnijem istraživaču može biti putokaz u otkrivanju religijske i kulturne baštine bosanskog naroda.

Danas na svu sreću znamo da prikazi zmaja nisu slučajni niti u formi ornamenta bez značenja već predstavljaju, između ostalog, dokaz duboke simbioze Kelta i Ilira, kroz kulturnu i religijsku praksu. Naime, na pojedinim stećcima nalazi se prikaz dvoglavog zmaja istovjetan keltskom simbolu zmaja sa dvije glave. Tu ne završava identičnost keltske i bosanske (ilirske) tradicije već ona dobija svoj puni smisao kroz prikaz keltske mjesečeve boginje Arianrhod na jednom od stećaka čime dolazimo do recentnih dokaza o dominantnom utjecaju kulta Velike Majke i zmaju, kao simbolu plodnosti – novog života.





Kelsta božica Arianrhod & Keltska božica na bosanskom stećku

Arianrhod je poznata pod nekoliko imena: „High Fruitful Mother“, „Silver Wheel“, „Silver Circle“, „Sky Goddess“, etc. U etimologiji smatra se da njeno ime dolazi od velškog „srebren“ ili ariawyn - „žena od srebra“. Porijeklo imena također se dovodi i u vezu sa Ariadne ili Aradia, grčke lunarne boginje, koja se više vezuje za ciklus rastućeg mjeseca. Ariana, čije je značenje „jedna vrlo sveta“, poznato je ilirsko žensko ime i danas vrlo prisutno na području Albanije, Kosova i BiH. U upotrebi su i drugi oblici ovog ime poput Ilirijana ili Ilirija.

Keltski religijski utjecaj na ilirska plemena je ostavio relativno dubok trag posebno u kultu Velike Majke. Naime, prema keltskoj predaji Arianrhod se brine za ratnike i njihove duše što se savršeno uklapa u legendu o Muji Hrnjici i Gorskoj vili. Isto tako, Arianrhod je i boginja reinkarnacije, novog života, čime predstavlja neprikosovenu majku života. Pojam reinkarnacije tojest uskrsnuća i novog života Ilirima nije bio nimalo stran, baš naprotiv, svu tu simboliku predstavljala je zmija, njihov totem, koja je presvlačenjem kože personificirala neprekidni krug života.

U skladu sa svime do sada napisanim može se utvrditi kako je reinkarnacijska misao bila neodvojivi dio kulta plodnosti i Velike Majke te da je kao takva provlačila se kroz tradiciju našeg naroda kroz sva protekla stoljeća, u manjem ili većem opsegu. Zbog toga je nalazimo u bogumilskoj tradiciji ali i u vremenu nakon srednjeg vijeka kroz narodnu religiju.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Aradia



Broj komentara : 106
Join date : 2012-09-27
Mjesto : Bihać

KomentarNaslov komentara: Re: REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA   Wed Jan 08, 2014 7:21 am

REINCARNATION IN THE TRADITION OF THE BOSNIAN PEOPLE



Bogomilsm was based on Persian dualism: the master of the spiritual world was god, and the material, which was transitory, was ruled by the evil god Satan. The same principle is evident in Christianity, Islam and Judaism where the principle of good and evil are clearly accentuated, and that god for various reasons never managed to defeat Satan and that's why both of them have their kingdoms and eternally opposed armies. The balance of power is equal with a religious promise that Satan will be eventually beaten and destroyed.

The main element of the spiritual world was the soul, for which the Bogomils believed that with migrations or metempsychosis it aims at eternal perfection or nirvana - final liberation. According to Bogomil doctrine, it was forbidden to kill animals and birds, and even to destroy their eggs, because in every animal there can be a human soul doing penance for the sin's a man has done for his lifetime. That old Bogomil beliefs left a huge mark on the Bosnian people is best witnessed by the still active belief from north-western Bosnia which claims that evil people turn into animals after death such as pigs, cows, horses,. in order to serve humans in their new life and to pay for their sins.


One important record, which dates from the Ottoman occupation of BiH, named "From Bosnia with pictures" speaks explicitly about the very widespread idea of reincarnation among the Bosnian people. Author Clement Božić commented, like numerous other contemporary observers, seeing packs of dogs moving freely around the neighbourhoods and streets of Sarajevo: "Bosniaks take care of them (dogs), by giving them complete freedom; they say that some of them may contain a human soul and if someone has a bad dream, in the morning they buy bread and feed them to the dogs."
The only animal that cannot have a human soul is the snake, probably because of the Illyrian legend according to which a snake has been created 40 years prior to any living being on this planet. This mythological belief of the Bosnian people is completely analogous to the ancient representation about the forefather of all Illyrians which was wrapped by a snake when he was a baby. In many ways a snake has been officially given a favoured status and she had a special place among the Bogomils which can be seen from numerous legends created throughout the Middle Ages where this animal plays a major role.
To the Bogomils, unlike other Christian churches, the snake didn't represent the reincarnation of evil since according to their doctrine the tree of knowledge of good and evil was a woman (Eve), and Adam sinned for copulating with her, and that's why both of them were banished from heaven. Thanks to this fact the existence of the cult of snake was never brought into question throughout any period of Bosnian history, not even during the turbulent Middle Ages. The answer to the question why was only the snake exempt from the karmic circle is that she as a holly animal cannot be the bearer of a human's sinful soul, her task is to use her mystical powers to protect every house and all souls living in them.


Even though the Bogomils weren't inclined, according to their religious belief, to excessive indulgement of earthly goods, they were, like all others, exposed to constant temptations which ruled the evil material world which additionally made it harder for a soul to achieve enlightenment. According to Bogomil's conception the end of the reincarnation cycle was only possible after receiving the sacrament at death with which the soul would achieve its spiritual regeneration. It was only possible through this type of cleansing and after separation from the material world which was under the control of evil. The final goal was to ensure the unification of the soul with the good god. In a lawsuit in Torino in 1388 a claim mentioned that a soul which doesn't receive consolamentum transfers into the first body to which it comes across to, either human or animal; this continues on until it is blessed by its spiritual father on its deathbed.

When we summarise all that has been written so far we come to some sensational data which reveals to us that in Bosnia and Herzegovina we find very clear and evident basic doctrines about karma and reincarnation which can be considered to be rare, if not the only country in this part of Europe, with such traditional concept which certainly didn't form in the Bogomil religion, but it's appearance dates from ancient times. That's why this particularity deserves special research.
Reincarnation as a term was well defined in Bhagavad Gita, authoritative writing of a Vedic teacher which dates from the 5th century BCE, defined as a cycle of birth and death in the circle of samsara, and karma as causal effect according to which by our own actions, thoughts and feelings we create our own destiny. The idea about reincarnation can be found on all continents. But, for us the most important data is that reincarnation as a thought was present among the old Celts and Persians, two peoples which more or less had a defining influence on the religious understanding of the Bosnian people, especially during ancient and middle ages.




Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Aradia



Broj komentara : 106
Join date : 2012-09-27
Mjesto : Bihać

KomentarNaslov komentara: Re: REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA   Wed Jan 08, 2014 7:22 am

Celtic dragon and goddess of moon


In order to get a more detailed understanding of the beginnings of the religious idea of reincarnation in Bosnia and Herzegovina it is necessary to follow the snake (dragon) trail on the unique symbol of ancient past of this country - tombstone. Even though the representation of a dragon on a Bosnian tombstone such as the one in Boljuni or on the famous tombstone from Donje Zgošće accidentally or on purpose didn't stimulate interest for serious observations, but was interpreted in a simpler way, as heraldic motifs without any deeper background meaning, it can be a road sign to any serious researcher when it comes to discovering religious and cultural heritage of the Bosnian people.


Luckily today we know that depictions of dragons are not accidental nor in the form of an ornament without meaning, but they represent, among others, proof of deep symbiosis of Celts and Illyrians, through cultural and religious practice. Namely, on some tombstones there are depictions of two-headed dragons which is the same as the Celtic symbol of the two-headed dragon. The similarity of the Celtic and Bosnian (Illyrian) tradition doesn't end there, but it gets its full meaning through depictions of the Celtic moon goddess Arianhrod on one of the tombstones which brings us to recent evidence about the dominant influence of the cult of the Grand Mother and dragon as symbol of fertility - new life.




Celtic-Gaul depiction of a two headed dragon. The symbol of a two headed dragon on Bosnian tombstones
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Aradia



Broj komentara : 106
Join date : 2012-09-27
Mjesto : Bihać

KomentarNaslov komentara: Re: REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA   Wed Jan 08, 2014 7:24 am

Arianhod is known under several names: "High Fruitful Mother", "Silver Wheel", "Silver Circle", "Sky Goddess", etc. In etymology it is considered that her name comes from the Welsh word "silver" or "ariawyn" - "silver woman". The origin of the name is also brought into connection with Ariadne or Aradia, Greek lunar goddess, which is connected to the cult of the growing moon. Ariana, whose meaning is "one very holly", is a familiar Illyrian name and is very present today on the territory of Albania, Kosovo and BiH. Other variations of this name are also in use such as Ilirijana or Ilirija.




Celtic goddess of moon Arianrhod. Celtic goddess of moon Arianrhod on a Bosnian tombstone.

Celtic religious influence on Illyrian tribes left a relatively deep mark especially on the cult of the Grand Mother. Namely, according to Celtic legend, Arianhrod takes care of warriors and their souls which perfectly fits into the legend about Mujo Hrnjica and the Mountain faery. In the same manner, Arianhrod is the goddess of reincarnation, new life, with which she represents unrivalled mother of life. Notion of reincarnation i.e. resurrection and new life was not foreign to the Illyrians, on the contrary, all that symbology was represented by the snake, their totem, which personified the unbroken circle of life by shedding its skin.

In accordance with everything said so far, we can conclude that reincarnation notion was inseparable part of the cult of fertility and the Grand Mother and that as such it was part of the tradition of our people throughout all centuries, in a smaller or larger extent. That's why we can find it in the Bogomil tradition but also during middle Ages in folk religion.
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA   Today at 11:15 pm

Na vrh Go down
 
REINKARNACIJA U TRADICIJI BOSANSKOG NARODA
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
arcanum :: Spiritualnost :: Sve i svašta-
Idi na: