Cilj ovog foruma je okupljanje što većeg broja magijskih iskustava i podataka o paganizmu na jednom mjestu, te stvaranje jedinstvene zajednice.
 
HomeHome  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  
Novi članovi, dobrodošli. Blessed be.

Share | 
 

 Kult Velike Majke u Bosni i Hercegovini

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Aradia



Broj komentara : 106
Join date : 2012-09-27
Mjesto : Bihać

KomentarNaslov komentara: Kult Velike Majke u Bosni i Hercegovini   Wed Jul 03, 2013 10:52 pm

Postojanje kulta Velike Majke nalazimo još u kamenom dobu. Smatrana je majkom ljudi i bogova a njen kult se prostirao duž Mediteranskog pojasa u koji je nekada spadalo i ilirsko kraljevstvo a danas, između ostalih zemalja, i moderna Bosna i Hercegovina. Kult Velike Majke prema svim dostupnim podacima potječe iz Sirije od kuda se proširio na druge zemlje pa ga nalazimo u Egiptu (Izida), Babilonu (Isthar), Mala Azija (Kibela), Grčka (Demetra), etc. Sirijski naziv Taschter ili Tir, iz kojeg je izveden naziv Astharte nalazimo u Bosni i Hercegovini u obliku Tur, Tir ili u ženskom obliku Tirinica.
Astharte je bila boginja mjeseca, plodnosti, majčinstva ali i rata, opisivana kao rogato božanstvo, sa glavom bika. Upravo ovaj podatak je ključan za povezivanje sa Ilirima i mitu o biku Garonji koji je poznat samo Bošnjacima, dok kod bosanskih Srba i Hrvata ne postoji.


Ilirsko porijeklo

Govedo ili bik prema svim arheološkim nalazima kod ilirski plemena pripadao je kultu mjeseca. Zanimljivo je navesti kako je bik zajednički simbol kulta Majke kod svih antičkih naroda jer i kod perzijanaca postojao je mit o bogu Mitri koji je ubivši božanskog bika stvorio cijelu prirodu, posebno pšenicu, iz njegove krvi.
U Donjoj Dolini (Sanski Most) otkrivena je, prilikom iskopavanja tamošnjeg ilirskog naselja, lubanja prabika (Bos primigenius), koja je – kako nagađa Ć.Truhelka, bila pričvršćena na pročelje kuće i imala je funkciju bukranija. Poznato je da su se bikove glave u Grčkoj vješale o zidove hramova nakon što je bik bio žrtvovan bogovima i da je otuda i nastao običaj da se lik bukranija iskleše kao arhitektonski ukras na hramovima i drugim građevinama i spomenicima .
Iz kasnijeg su vremena brojni prikazi goveda, koji možda nisu uvijek tako eksplicitni u svojoj poruci, ali koji nisu sigurno imali samo dekorativnu funkciju. Pronađeni su najčešće u željeznodobnim lokalitetima u Sloveniji, ali se susreću i u Bosni i drugdje. Zanimljivo je da su nalazi ograničeni samo na sjeverna, a u mnogo manjoj mjeri i na središnja područja nastanjena Ilirima, premda je posve sigurno da je i u drugim krajevima postojao religiozni sustav u kojem je govedo kao lunarni simbol bio povezan sa kultom Velike Majke. Ovdje mislimo na područje što su ga zauzimali Liburni, pa Dalmati i plemena u južnim, a djelomice i u središnjim ilirskim. I u ovom slučaju, kao i u slučaju mnogih drugih simbola, uzroke nedostatka likovnih prikaza treba potražiti u sferi estetskih shvaćanja tadašnjeg čovjeka, a ne u hitno drukčijoj religioznoj podlozi, odnosno u nepostojanju kulta bika u pojedinim ilirskim krajevima.
Ritualno klanje bika kao simbola plodnosti i u vezi sa kultom Velike Majke bilo je, dakle, vrlo staro u ovim krajevima, a sačuvalo se, u osnovi nepromijenjeno, sve do današnjeg dana na Balkanu i drugdje.


Bosanski mit o biku Turu


U publikaciji“ Prilozi za orijentalnu filologiju: Revue de philologie orientale“ iz 1980 godine navodi se tekst na stranici 311 sljedećeg sadržaja: „ 1933.godine sam od jedne siromašne starice, Puhalovke Alijaginice, koja je stanovala u Čebedžijama u Sarajevu, doslovce zabilježio ovo: „Srijedom se klanja podne i pokloni se: Ognju i Ognjevom Piru, Turu, Hadži Dedi, Hadži Kasapi, Sitoj Nefisi, Vejsil Karaniji, njegovim roditeljima i bratu Mevlanu“. Provjeravajući da li se ova tradicija i sada negdje održala, saznao sam od Mahmuda Traljića (rođenog 1918. U Sarajevu) da je on nabrajanje ovih imena slušao od sarajevske bule Fatime hanume Hajrićke, koja je umrla 1961.ili 1962.godine u 102 godini.

Kako Oganj, Ognjev Pir i Tur ili Tir ne spadaju u islamske nazive svetaca vrlo je očito da su ovi nazivi zapravo narodna imena ilirskih božanstava. Po mom mišljenju riječ je isključivo o dva božanstva tojest bogu sunca Oganj (vatra) ili Ognjev Pir (vladar vatre) i boginji mjeseca Tur ili Tir. Drugim riječima, to znači da se među bosanskim muslimanima našlo osoba koje su iako nesvjesno, još pred drugi svjetski rat, molili starim antičkim bogovima. Potvrdu tome lako je pronaći i u činjenici da su ova božanstva prezentirana u jednom kontekstu.
Da je Tur-Tir žensko božanstvo potvrđuje i izjava jednog od ispitanika Seida Traljića koji navodi žensko kultno ime Tirinica, kojem je, kao i Ognju, islamizacija izbrisala božanski karakter, ali se sačuvalo ime do kraja drugog svjetskog rata u molitvama, a molilo se, jer se smatralo svetim.
Bosanski narod je od davnina vjerovao kako zemlju na svojim leđima drži veliki bik koji se ponegdje naziva Garonja. Prema vjerovanju kada on pomakne uši negdje se dogodi potres a onog dana kada se cijelim tijelom zatrese desit će se kraj svijeta. Etnolog Gržetić naveo je kratko ali još preciznije vjerovanje koje možda na najbolji način otkriva ko se krije iza naziva bik Garonja, a ono glasi: „narod u Bosni i danas vjeruje kako zemlja počiva na Turu, te kad se on zatrese, da će se pojaviti zemljotres“. Znači, originalni naziv bika je Tur a ne bik Garonja kako se to navodi u sjeverozapadnoj Bosni.
Prema svemu napisanom vrlo lako je zaključiti da se iza Tura ili Tira (Tirinica) nalazi antička boginja Majka, koju su Sirijci prikazivali sa glavom bika. Ona je majka plodnosti, dakle zemlje, te je logično da je predstavljena kao bik koji drži zemlju. Vrlo je vjerovatno i da sama latinska riječ za bika - taurus potječe od imena Tur.
O raširenosti kulta Velike Majke u Bosni i Hercegovini govore i sljedeći toponimi kao što su Turovo (ispod Jahorine), Turić (Gradačac), Turići (Vlahovići kod Travnika, Lugovi kod Fojnice, Banovići, Visoko), Turija (Bihać, Konjic, Tuzla, Visoko, Srebrenica), Turjak (Bosanska Gradiška, Dobrun kod Višegrada) i Turjačani (Bosanska Gradiška).
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Aradia



Broj komentara : 106
Join date : 2012-09-27
Mjesto : Bihać

KomentarNaslov komentara: Re: Kult Velike Majke u Bosni i Hercegovini   Wed Jul 03, 2013 10:53 pm

Cult of the mother goddess in Bosnia


The existence of the cult of the large mother is found in the Stone Age. She was considered to be the mother of humans and gods and her cult spread along the Mediterranean belt, which once contained the Illyrian kingdom and today, among other countries, the modern day Bosnia and Herzegovina. The cult of the large mother stems from Syria, according to the available data, from which it spread to other countries and we can find it in Egypt (Izida), Babylon (Ishtar), Asia Minor (Kibela), Greece (Demetra), etc. The Syrian name Taschter or Tir, from which the name Astharte is derived, is present in Bosnia by the name of Tur, Tir or in the female form Tirinica.

Astharte was a goddess of the moon, fertility and motherhood but also of war, described as a horned deity, with a head of a bull. This data is key to linking her with the Illyrians and the myth about the bull Garonja who is only familiar to the Bosnians, the Serbs and Croats don't mention him in their mythology.
According to all of the archeological data the ox or bull belonged to the cult of the moon among the Illyrian tribes. It is important to note that the bull is a common symbol of the cult of the mother among all of the ancient peoples, the myth about Mithras also existed among the Persians; he killed the godlike bull and created entire nature out of his blood, especially wheat.
In Donja Dolina (Sanski Most) during the excavation of an Illyrian village, a skull of a pre-bull was found (Bos primigenius), which is - as Ć. Truhelka speculates, attached to the façade of the house and served as a bucranium. It is known that a head of a bull was hung on the walls of temples in Greece once it has been sacrificed to the gods, and that's where the tradition originated from also this is the reason for all of the bucranium carvings on temples and various other structures.
Numerous depictions of oxen are from an earlier time, they didn't always carry an explicit message, but they surely weren't only decorative in nature. It is interesting that the findings are only limited to the north, and to a lesser extent to central areas where the Illyrians lived, even though it is fairly certain that in other areas there was also a religious system in which the ox, as a lunar symbol, was connected to the cult of the large mother. Here we're referring to the area occupied by the Liburn people, then people from the region Dalmatia and partially tribes in the southern and central parts of the Illyrian tribes. Also in this case, as with many other symbols, lack of illustrations should be sought in the sphere of esthetic comprehension of the former men, not only in the religious differences, i.e. the lack of the cult of the bull in specific Illyrian regions.
Ritual slaughter of the bull as a sign of fertility and its connection with the cult of the large mother was very old in these regions, and was preserved unchanged to this day in the Balkans and elsewhere.


Bosnian myth about the bull Turu


In publications "Supplements for oriental philology: Revue de philology orientale" from 1980 the following content is mentioned on page 311: "In 1933 from a poor old woman, Puhalovka Alijaginica, who lived in Čerbedžije in Sarajevo, literally recorded the following: "On Wednesdays when you pray afternoon prayer and bow: Ognju and Ognjevom Piru, Turu, Hadži Dedi, Hadži Kasapi, Sitoj Nefisi, Vejsil Karaniji, their parents and brother Mevelan". Checking whether this tradition is still prevalent in other places, I found out from Mahmud Traljić (born in Sarajevo in 1918)that he listened to the enumeration of these names from a Muslim woman from Sarajevo Fatima Hajrić, which died in 1961 or 1962 in her 102nd year.

As Oganj, Ognjev Pir and Tur or Tir don't belong among the names of Islamic saints it is evident that these names are actually folk names for Illyrian deities. In my opinion we're dealing with two deities i.e. sun god Oganj (fire) or Ognjev Pir (emperor of fire) and goddess of the moon Tur or Tir. In other words, this means that among the Bosnian Muslims there were people who unknowingly, before WWII, prayed to the ancient gods. Confirmation of this fact can easily be found in the fact that these deities were presented in one context.

That Tur-Tir is a female deity is confirmed by a statement from Seid Traljić who mentions a female cult name Tirinica, whose godlike characteristics were annulled by Islam, but her name was kept in prayers until WWII, since it was considered holly.

The Bosnian folk believed from old times that the Earth resting on the back of a large bull called in some places Garonja. According to belief when he moves his ears there will be an earthquake and when he shakes his entire body it is believed that it will be the end of the world. Ethnologist Gržetić stated succinctly the belief which perhaps best depicts who is behind the character of Garonja, namely: "the people in Bosnia still to this day believe that the earth is supported by Turu, and once he shakes, there will be an earthquake". Meaning, the original name of the bull is Tur and not Garonja as is mentioned in south-western part of Bosnia.
According to everything that is written it is easy to conclude that the ancient mother goddess is behind the character of Tur or Tir (Tirinica), which was also depicted with the head of a bull. She is the mother of fertility, i.e. earth, and it is logical that he is depicted supporting the earth. It is quite probable that the Latin word for bull - Taurus stems from the name Tur.

On the prevalence of the cult of the mother goddess in Bosnia and Herzegovina the following place names testify, such as: Turovo (beneath Jahorina), Turić (Gradačac), Turići (Vlahovići near Travnik, Lugovi near Fojnica, Banovići, Visoko), Turija (Bihać, Konjic, Tuzla, Visoko, Srebrenica), Turjak (Bosanska Gradiška, Dobrun kod Višegrada) and Turjačani (Bosanska Gradiška).
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Fairy Hunter



Broj komentara : 24
Join date : 2013-06-27
Age : 26

KomentarNaslov komentara: Re: Kult Velike Majke u Bosni i Hercegovini   Thu Jul 18, 2013 7:33 pm

Kult velike majke je zajedno sa obožavanjem pana u različitim verzijama zajednička karakteristika svih starih naroda. Vavilonska Ištar ili Astarta, egipatska Inana, grčka Hera, sve je to jedna te ista boginja plodnosti koja je kasnije preoblikovana u devicu Mariju dok su ostali oblici koji su u sebi sadržavali eroticizam satanizovani i stopljeni u Vavilonsku kurvu. Bik je uvek bio simbol Here, zbog toga čak uvek ima u Ilijadi nadimak "kravoooka".
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Sponsored content




KomentarNaslov komentara: Re: Kult Velike Majke u Bosni i Hercegovini   Today at 11:14 pm

Na vrh Go down
 
Kult Velike Majke u Bosni i Hercegovini
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
arcanum :: Spiritualnost :: Sve i svašta-
Idi na: